sri - 16.01.2008
Zahvale za zlatni globus
Nego,sto htjedoh kazat...ah da, zahvale...
e pa buduci da su ove godine gospoda scenaristi odlucili da im je puna kapa mizerne place koju dobivaju od prodaje svojeg kreativnog djela, kao sto znate odlucili su bojkotirati jednu od najprestiznijih filmskih dodjela...
onda su im se pridruzili i redatelji,pa na koncu dozlogrdilo i kolegama glumcima...
I svi oni su lijepo all together odlucili ne doci po svoje kipice.
S toga bum se ja zahvalila umjesto njih...ajd ne svih njih... johnny i javier bit ce dovoljni, a drugi nek si sami napisu blog...
JOHNNY DEPP: tesko mi je uopce opisati koliko me srce stisce i koliko sam ganut kad se sjetim u koliko sam ja vec Burtonovih filmova izigravao idijota, pa fala bogu da je to netko vise i prepoznal kad me vec nisu htjeli primiti u piratsku flotu ili barem uhapsiti kao jednog od onog koji siri piratstvo na netu..iako ja to nikad ne bih napravil. No,hvala vam, hvala i tebi Vanessa,raju moj, sto si mi pjevala kad te vise nitko normalan nije zelio cuti.
JAVIER BARDEM: ja, kao jedan Spanjolac koji sevi Penelope Cruz nemam kaj drugo rec nego da mi je neizmjerno drago sto braca Coen vole ponekad bacit dzepni biljar na gore spomenutu zemsku pa posto njoj nisu mogli dati ulogu psiho killera odlucili su je darovati meni. Zahvalio bih se i mojoj audio kazeti iz engleskog jezika bez koje nikad ne bih uspio nauciti scenarij, iako neki vele da me nisu bas sve dobro razumijeli.
1. Odeš u administarciju bloga na izgled i nađe ovo
#box {
background-color: transparent;
color: #FFD700;
font-family: Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif;
font-size: 12px;
margin-left: auto;
margin-right: auto;
width: 870px;
Ovaj width ti je sigurno 720px, stavi ga kao ja na 870 ili 900px
Onda moraš svoju fotku prilagoditi webu, ja to radim u photoshopu, save as for web i namjesti veličinu slike na 640x480 i onda je hostam i stavim na blog. I to je to ako nebude išlo javi.
S obzirom da sam nov na ovom blogu prihvatio sam pravila igre, no nisam čitao baš sve postove unatrag pa ne znam jel si ovo već radila ili ne i da li te smeta ili ne: ja sam te TAGirao pa ako želiš svrati na moj blog da vidiš što treba dalje. Pozdrav.
sub - 05.01.2008
..kad si spretan udri koljenom o pod..
Sve 'najbolje' osobine' pokupila sam od svojeg oca, pa tako između ostalog i šeprtljavost!
..Kad tome pridodam svoje svoje teško ustajanje ujutro i obvezno kašnjenje na posao, onda se vrlo lako može zaključiti da je do slijedeće štorije moralo doći - opet!
Prekjučer sam daklem opet prekasno ustala i skužila da kasnim u redakciju, pa sam brže-bolje istrčala iz kuće kad sam se obukla i krenula na tramvaj. No, prek puta tramvajske je voćarna gdje prodaju i peciva,
a ja sam bila jaaaako gladna.
Tramvaj sam vidjela izdaleka, al sam svojom previdnošću mislila da ću ipak stići skoknuti u dućan i vratiti se na stanicu, uhvatiti tramvaj, i sjedeći u toplom tramvaju doručkovati (kao što to inače radim, grozno, znam, al tak je)
No, kita marjanova...
Kako sam trčala, predvidjela sam malenu stepenicu ispred dućana i rasula se na pod-drito na koljena! Da sam bar pala na ledu, ne bih niš rekla, no ja sam pala preko rinzola..nisam se čak niti odsklizala, već baš-BUM na koljena!
Neki dragi dobri ljudi su me jedva podigli s poda..a meni se baš plakalo.., al nisam...progutala sam knedlu, a oni su me unijeli u dićan i postavili na maleni stolac u namjeri da zovu hitnu!
MA NEMA HITNE, ZABORAVITE!!! - vikala sam, a dragi ljudi u čudu su me gledali ne znajući moju povijest padanja niz stepenice i čekanja u hitnoj satima nakon čega bi uslijedila langeta.
Kad su shvatili da mislim ozbiljno,odustali su, a ja sam još pol sata sjedila i pričala s tetom prodavačicom, nakon čega sam shvatila da jedino gdje sada mogu je natrag doma.
Tako sam šepajući otišla..plakajući napokon po putu, što od boli, što od muke...
Koljena mi sada izgledaju kao dvije dvogrbe deve, i dalje šepam, na poslu nisam bila ni jučer, stavljala sam obloge da malo splasne pa je sad bolje, no osjećam se invalidno, a mužić dolazi s broda u utorak-srijedu.
Jadan, kad sam mu javila da sam pala, samo je uzdahnuo i rekao..zar opet, pa kako! A onda kad je shvatio što je pitao, samo se nasmijao te smo oboje zaključili da nikad neću biti trapezista u cirkusu.
lako se meni zezai, jel da---al stvarno, idi ti čika dr....
ti za nagradu za toliko godine uspjesnog padanja mozda iduci put
i uloviš zeca kojeg svi tako dugo ganjamo:)pozzz
šalim se malo, nadam se da si dobro i da se prstić oporavio... :)
ned - 30.12.2007
...zašto na kraju svake godine uvijek isto
Skužila sam da kad se približi doček nove godine, ljudi prošvikaju! Ne kužim jel to zato kaj svi misle da moraju bit negdje drugdje da je dočekaju?
Mislim, zar nije dobro biti tamo di jesi i tamo je dočekati! Ne kužim u čemu je štos? Ono, recimo doma si i dođu ti prijatelji i ne, ti ne želiš biti doma s frendovima nego ići negdje drugdje s nekim nepoznatim ljudima ili kvazo frendovima slaviti tu famoznu Novu godinu pa makar bilo i isforsirano i dosadno, i mutnjikavo i nikakvo.
U čemu je štos, pomozite mi!
Zašto jednostavno ne proslaviti Novu tamo gdje se osjećamo najbolje umjesto traženja super-duper tuluma s kojih na koncu pobjegnemo kao muhe bez glave...
pet - 14.12.2007
...misli
Baš kad bih htjela, zažmirila bih i pustila misli da teku poput brzih rijeka...
No moje misli, više su slapovi pa ih gledam otvorenih vjeđa kako sipe niz grbave stijene...
Trče jedna za drugom, vrte se i plešu na kapljicama vode...
Moje misli cakle na suncu, moje želje padaju u jezera...
Jezera zelena, baš poput tvojih očiju.
uto - 11.12.2007
Dubrovnik i Klik patrola
Budući da se ja i dalje baš ne znam služiti ovim čudom od bloga (iako je mr. Knot drugačijih uvjerenja), slikice će izostati jer su mi ružne kad ih uploadam..no, ono što vam mogu reći jest da je Dubrovnik grad kakvog sam kao mala zamišljala u svojim snovima sanjajući vile i princeze...
Da...to je Dubrovnik za mene kad si trijezan...
A kad nisi..e onda ti ni Sv. Vlaho ne može pomoći!
Klik patrola (nas troje) ovaj je vikend zavirila među zidine Grada i provela se luuuudo!
Tekst je napisan i da..izići će krajem mjeseca. Mi smo preživjeli, iako još snosimo posljedice (mamurluk nikako da prestane), a i neke omanje crne rupe su se stvorile u pamćenju.
Samba je zakooon i ne do vam Bog da odete u Dubrovnik i ne javite se njoj i njezinom najpametnijem jer ako je netko zaslužio da mu se javite onda je to ona.
Jedino mi je žao što nije trajalo duže...mada tko zna s kakvim bi se tada vratila uspomenama doma i da li bi ih uopće bilo...
Do sljedećeg susreta Dubrovniče grade i Sambo, majko i mačko ;)
(tu su neke fotke koje ufotkah) www.butterflymo.blogspot.com
nisam time htio baciti teret na tvoja umjetnička leđa - dovoljno ga imaš samim tim što si umjetnica, al kako te nije sram lokat u jednom Dubrovniku? možeš se sramit. i ako se sambuljak s tobom nije razbila nikad ti ne ću oprostit. aj možda i hoću ipak si bila vrijedna i osvježila nas sa nekoliko dobrih "shooteva". molim sad odgovor na pitanje sa početka kom.!
pet - 07.12.2007
testing
Testing testing..one two, one two...
ps. i usput vam evo jedna od mojih art slikica 
pon - 03.12.2007
KAK DA STAVIM KOMENTAREEEEEE
Kak da komentiram ljudeeee, kakkkkkk????
Izgubljena u prostoru...
Ajme meni majko mila..ja se totalno prestrašila kad sam otvorila blog ..izgubljena i zbunjena..nadam se da ću pronać svoj put kući 
pon - 26.11.2007
...votka
gle duplu votku poslije kiše,
Puna je kapi pa se njišem.
Votka po votka, k tom još dupla I ja sam drvena poput trupla.
Kada se probudim ispod stola votka još uvijek mnome kola.
Kroz glavu mi tada prođe prvo: 'Jesam li čovjek, ili drvo?